Dobrodošli na moj blog!!Zovem se Leposava i student sam Ekonomskog fakulteta u Osijeku, smjer Menadžment. Ovaj blog sam otvorila kao zadatak iz kolegija Digitalno gospodarstvo. Cilj ovog bloga jeste upoznavanje sa važnošću komuniciranja u svijetu, kako poslovnom tako i privatnom. Nadam se da će Vam se svidjeti moji postovi!
"Ako nemaš za reći ništa lijepo ni pametno, bolje šuti." Narodna
Renata Fox u svojoj knjizi Poslovna komunikacija kaže: "Poznavanje pravila šutnje jednako je važno kao i poznavanje pravila govora. Malo je, naime, područja komunikacije koja mogu prouzročiti toliko nesporazuma kao šutnja. Pravila šutnje određena su etničkom i regionalnom kulturom, kao i klasnom pripadnošću. Pripadnici zapadnih kultura izbjegavaju šutnju. Studija komunikacijskih navika Apaša pokazala je da šutnja ima jasno određenu društvenu funkciju."
U Europi i Americi šutnja u društvu, iako od tog pravila ima odstupanja, znak je neprijateljskog raspoloženja ili društvene nespretnosti. Kad se nekim slučajem i dogodi da u jednom društvu svi istovremeno zašute, prisutni se osjećaju neugodno, pa obično svi istovremeno progovore kako bi prekinuli šutnju.
Gledati sugovornika u oči u Zapadnoj se poslovnoj kulturi općenito smatra znakom iskrenosti, pouzdanja, povjerenja, i pozivom na društvenu interakciju. Pogled koji luta znak je nesigurnosti, osjećaja inferiornosti, pa čak i neurotične ličnosti. Preporuča se, stoga, 80-90% vremena gledati sugovornika u oči, ali bez zurenja.
Kad sugovornika gledamo u oči lako ćemo ustanoviti obraća li on pozornost na naše riječi, prima li našu poruku sa strepnjom, ili možda štogod krije. Studije pokazuju da ljudi jedni drugima gledaju u oči samo 50 do 60 % vremena provedenog u razgovoru. Prosječni kontakt očima kod govornika je 40 %, a kod slušatelja 70 %. Lakše nam je druge gledati u oči dok govorimo o nečemu što jako dobro znamo, zatim kad nas jako zanima sugovornikov komentar, ili kad želimo utjecati na drugu osobu. Skloni smo izbjeći kontakt očima kad govorimo o nečemu što nam je neugodno, kad nas ni tema, ni osoba naročito ne zanima, te kad smo uvrijeđeni.
Izraz lica
Izraz lica odražava osjećaje i raspoloženje: zanimanje i dosadu, veselje i tugu. Smiješak je znak pozitivnih osjećaja i prijateljstva. Mrštenje odražava ljutnju i nezadovoljstvo.
Neverbalno komuniciranje se naslanja i na izraze lica i na zvuk i na osjećaj i na miris i na okus i na geste, te tako ponire duboko u emocionalnu pozadinu osoba, uključenih u komunikaciju.
« Kladim se da kandidat koji se ne zna osmjehnuti i nasmijati ne zna ni postupati s ljudima, i neće moći stvoriti pravo ozračje» (Fox, 2001.)
Jan Leschly, generalni direktor korporacije SmithKline Beecham
Držanje tijela i geste
Neki pojedinci pojavom ostavljaju jak dojam. Djelomično se to može pripisati fizičkom izgledu i odjeći, no dijelom je to svakako zasluga držanja tijela i pokreta. Preporučuje se uspravan položaj tijela i prirodne geste koje nadopunjuju verbalnu poruku. Valja izbjegavati klonuo, ovješen položaj tijela ili «ležanje» u stolici.
Osoba koja širi ruke, naginje se prema natrag, i ima «otvoren» položaj tijela signalizira spremnost na komunikaciju. Skrštene ruke, prekrižene noge, pogrbljeno držanje znakovi su defenzivnosti.
Fizički izgled (odjeću, nakit, kosu) valja uskladiti s komunikacijskom situacijom i društvenim statusom sudionika. Istraživanja, naime, pokazuju da nesklad u tom segmentu izaziva nepovjerenje.
Udaljenost od sugovornika
Za vođenje svakodnevnog razgovora potrebno je u prvom redu znati na kojoj udaljenosti
od sugovornika moramo stajati. Pravilo svih kultura kaže da je fizička udaljenost razmjerna društvenoj udaljenosti, točnije razlici u društvenom statusu. Isto tako će se duhovno bliske osobe jedna drugoj primicati, a stranci odmicati. U svim kulturama neformalna situacija (npr. razgovor bliskih prijatelja) dozvoljava, i zahtijeva, manji razmak nego formalna (npr. poslovni razgovor). Budući da različite kulture odnosno subkulture propisuje različite razmake, nepoznavanje kulturno-specifičnih pravila o prostornoj udaljenosti sugovornika može uzrokovati nesporazume i sukobe.
Većina ljudi spretno koristi riječi za izricanje željene poruke: prijenosa informacije, uvjeravanja, molbe, zapovijed. Oblikovati poruku prema vlastitim potrebama za većinu ljudi nije nikakav problem. U neverbalnoj komunikaciji to nije tako jednostavno, tijelo odaje govornika.
Oči pokazuju iznenađenje, a usta nezadovoljstvo. Raširene ruke i raskopčana jakna znak su otvorenosti. Na prsima skrštene ruke, prekrižene noge i agresivni pokreti znak su defenzivnosti. Kršenje ruku i trljanje zatiljka smatraju se znakovima zabrinutosti, a grickanje noktiju ili olovke znakovima nesigurnosti. Nakašljavanje, pušenje, povlačenje uha i meškoljenje u stolici pokazuju nervozu. Samouvjerena osoba obično sjedi uspravno s rukama na leđima ili u džepovima sakoa (palci su vani!).Znak razmišljanja i procjenjivanja situacije su trljanje brade, zabacivanje glave, dodirivanje lica rukom, gledanje preko naočala, čišćenje naočala, dodirivanje luka nosa rukom. Više o tumačenju neverbalnih znakova ćete naći na
Stara poslovica kaže da djela govore više od riječi, a psihološka istraživanja to i potvrđuju. Smatra se da 7% emocionalnog značenja prenosimo riječima, a oko 93% prenosimo tonom glasa i neverbalnim znakovima.
Iako se pod komunikacijom podrazumijeva verbalna izmjena poruka, jezik nije jedino komunikacijsko sredstvo. Komuniciramo svime što nam stoji na raspolaganju: gestama, držanjem tijela, mimikom, pogledom, fizičkim izgledom, odjećom, mirisom, šutnjom i dr.
Renata Fox u svojoj knjizi Poslovna komunikacija kaže kako neverbalna komunikacija u velikoj mjeri otkriva osjećaje i misli govornika. Ton glasa, izraz lica, geste, dodiri, držanje tijela govore o prirodi odnosa među sudionicima u procesu komunikacije. Ukoliko između verbalnih i neverbalnih elemenata poruke postoji nesklad, pažljiv promatrač će ga otkriti. Iz prirode neverbalne komunikacije proizlazi njezina dvosmislenost, što je čini čestim uzrokom nesporazuma.
Općenito se vjeruje da su žene izvrsni tumači neverbalnih signala, što proizlazi iz njihove veće kooperativnosti u procesu komunikacije. Mnogi vjeruju da to, uz neke druge osobine (npr. veća sklonost podjeli informacija i moći), žene čini superiornim poslovnim pregovaračima.
S obzirom na ulogu jezika komunikacija se može podjeliti u dvije kategorije:
1. Verbalna komunikacija
2. Neverbalna komunikacija
Verbalna komunikacijaje oblik komunikacije na koji prvi pomislimo kada je riječ o komunikaciji. Susrećemo je u našem svakodnevnom radu, u slobodnom vremenu, na radiju televiziji, filmu i sl. Opisi verbalnih kodova obično se svode na pisani i govoreni jezik, no to nisu jedini oblici verbalne komunikacije. Komunikacijski sustavi mogu se zasnivati na zviždanju ili bubnjanju, a postoje i specijalizirani kodovi koji se razmjenjuju elektronskim i telegrafskim putem.
Verbalni kod najčešće se prenosi usmenim, pisanim i znakovnim kanalom. Relativna važnost svakog kanala ovisi o njegovoj funkcionalnoj distribuciji u određenoj govornoj zajednici. Uvjet sudjelovanja u komunikaciji gluhonijemih je sposobnost interpretacije jezika u znakovnom kanalu, dok je usmeni kanal nevažan. U zajednicama, koje imaju tradiciju usmene komunikacije, pisanje može biti sasvim nevažno. U postmodernim društvima velik se dio informacije razmjenjuje u pisanom obliku, pa je uvjet ravnopravnog sudjelovanja u procesu komunikacije visoka razina pismenosti.
Interkulturalna komunikacija se odnosi na komunikaciju između ljudi različitih kultura. Poznavanje i razumijevanje različitih kultura s obzirom na način komunikacije temeljni je uvjet učinkovitog interkulturalnog komuniciranja. Razlike u kulturalnim pristupima komuniciranju mogu biti izvor zapreka učinkovitoj interkulturalnoj komunikaciji.
Često mislimo da je dovoljno naučiti jezik nekog naroda, ali to nije točno.., jako je važno i shvatiti način mišljenja tih ljudi. Na primjer, Amerikanci su loši u komunikaciji s ljudima iz drugih kultura. U Japanu je zabranjeno isticanje sebe i ulazak u sučeljavanje. Arapi su gostoljubivi i osjetljivi na svoju čast. Nepoznavanje ovako nekih činjenica nas može dovesti u neugodnu situaciju.
Komunikacija je osnova i uvjet uspjeha svih međuljudskih privatnih i poslovnih odnosa. Koliko je rasprava između roditelja i djece završilo suzama jer djeca nisu pravilno i pravovremeno protumačila verbalnu ili neverbalnu komunikaciju roditelja! Koliko se je brakova raspalo uslijed nesposobnosti ili nespremnosti na komunikaciju!
Vještinom komunikacije pojedinac utječe na sugovornike – obitelj, prijatelje, poznanike, suradnike, poslovne partnere, podređene i nadređene. Komunikacija ima ključnu ulogu u stvaranju povoljnih ili nepovoljnih dojmova o pojedincu i organizaciji.
Htjeli mi to ili ne, uvijek komuniciramo. Svaki naš potez, svako naše ponašanje kojega katkada nismo ni svjesni, ostvaruje određenu vrstu komunikacije i komunicira nešto o nama, o našem svjetonazoru, namjerama. Neverbalna komunikacija tzv. govor tijela, gestikulacija, pokreti, predstavljaju moćan oblik komuniciranja. Šutnja pak s druge strane, u mnogim prilikama govori više od ijedne riječi. Stoga budimo svjesni da dok jesmo dotle i komuniciramo. Upravo stoga što zna da svako ponašanje komunicira i utječe na druge, uspješan poslovni čovjek teži ovladati i uspostaviti kontrolu nad svojom komunikacijom.(Vodopija, 2006.)
